Život u multinacionalnim i multireligijskim društvima, uz sve izazove koje sa sobom nose različitosti identiteta, ipak ima i svoje prednosti u smislu poznavanja kulture i običaja ljudi koji se drugačije identificiraju ili drugačije vjeruju.
Piše: Dražen Kustura, Katolički tjednik
Zoran primjer toga je Bosna i Hercegovina u kojoj stoljećima na istom prostoru žive: muslimani, pravoslavci i katolici. Bez obzira na povremene napetosti, neriješene stvari iz prošlosti pa nerijetko i različite poglede prema budućnosti ovo područje karakterizira nužnost međureligijskoj dijaloga, i to ne samo na institucionalnoj razini, nego puno češće na dnevnoj osnovi među „običnim ljudima“. Stoga nije nikakvo čudo da katolici znaju ponešto o blagdanima i običajima muslimana i pravoslavaca, te obratno da muslimani i pravoslavci znaju što slave njihovi susjedi katolici.
Tri posta u isto vrijeme
Mjesec veljača 2026. ostat će upamćen i po tome što gotovo u isto vrijeme pripadnici triju dominantnih religijskih zajednica u BiH započinju svoj post, odnosno razdoblje priprave za velike blagdane Uskrsa, Ramazanskog Bajrama i Vaskrsa: katolici korizmu, 18. veljače, muslimani mjesec ramazan, 19. veljače, te pravoslavci veliki vaskršnji post, 23. veljače. Unatoč određenim razlikama u načinu i poimanju posta postoje odrednice koje su zajedničke za sve tri religijske skupine: odricanje od hrane i pića, pojačana molitva i milostinja. To ukazuje kako post nije samo osobna stvar pojedinca nego bi se – ako ga se ispravno razumije i primjenjuje – trebao odraziti na konkretan život zajednice.
Uočljivo je posljednjih godina kod bh. muslimana kako vrijeme ramazana, osobito u sredinama u kojima su većina, u bitnome mijenja svakodnevnicu. Brojni ugostiteljski objekti prilagode svoje poslovanje upravo ramazanu u smislu izbjegavanja posluživanja alkohola, organiziranja iftara i(li) neorganiziranja glazbe uživo. Uz to pucanje iz topa, kojim se označava kraj dnevnog posta, i pravljenje iftara na javnim površinama poprimili su novu dimenziju koja izlazi izvan okvira pojedinačne ili obiteljske priprave za Bajram. Katolici i pravoslavci, također, kroz razdoblje svoga posta prilagode, i u određenoj mjeri promijene, svoj životni stil kroz odreknuća od hrane i pića što se također odražava i na smanjen broj druženja.
Kakav je post Bogu mio?
Imajući u vidu da prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. u Bosni i Hercegovini živi 96,64% vjernika, od čega je 50,7 % muslimana, 30,75 % pravoslavaca i 15,19 % katolika, za očekivati bi bilo da će kroz idućih nešto više od mjesec dana u ovoj balkanskoj zemlji biti povećana društvena pravednost, sloga, međusobno poštovanje i cjelokupni napredak. Međutim, dosadašnje iskustvo govori nešto drugačije te je opravdano postaviti pitanje: „Kako je moguće da je zemlja koja ima toliko vjernika druga u Europi po korumpiranosti?“ Ako se tomu još dodaju: izostanak moralne i političke odgovornosti za propuste koji imaju nesagledive posljedice za društvo, namješteni tenderi, stranačko zapošljavanje, nepotizam, kupljene diplome, kriminalna privatizacija, trgovina utjecajem, nebriga za okolinu, male plaće i mirovine, srozan zdravstveni i školski sustav, život u stalnoj neizvjesnosti zbog političkih prepucavanja… očito je ovoj državi potrebno proglasiti pravi post i „obući kostrijet“ u skladu s onim što je prorok Izaija zapisao kakav je post Bogu mio: „Kidati okove nepravedne, razvezivati spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut’ poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti“ (Iz 58,6-8).
Suvremenim rječnikom kazano potrebna je promjena mentaliteta bh. društva koja kreće od osobnog obraćenja svakog pojedinca. Bez toga, razdoblja priprave za tri velika blagdana katolika, pravoslavaca i muslimana ostat će u domenu folklora bez konkretnih učinaka za društvo. Za početak, u skladu s pozivom pape Leona XIV., svatko može započeti sa suzdržavanjem od riječi koje bole i povrjeđuju bližnje. „Odrecimo se oštrih riječi, brzopletih sudova, toga da loše govorimo o onima koji nisu prisutni i ne mogu se braniti, te klevetanja. Umjesto toga, nastojmo naučiti odvagivati svoje riječi i njegovati ljubaznost: u obitelji, među prijateljima, na radnome mjestu, na društvenim mrežama, u političkim raspravama, u sredstvima komunikacije i u kršćanskim zajednicama. Tada će mnoge riječi mržnje ustupiti mjesto riječima nade i mira“, Papina je poruka koja je tako primjenjiva u bh. stvarnost osobito u ovo vrijeme milosti i spasa.
